preskoči na sadržaj

Osnovna škola Drenje

Login
Tražilica

Popis udžbenika

Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 9. 2010.

Ukupno: 487728
Danas: 62
LITERARNI RADOVI
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Igrani film "Lea i Darija"
Autor: Lara Matić, 29. 3. 2012.

Učenici sedmih i osmih razreda gledali su fim "Lea i Darija" 23. ožujka 2012. u Cineplexu u Osijeku. Njihove osvrte na igrani fil možete pročitati pod opširnije!


 

Igrani film "Lea i Darija"

       Gledali smo film redatelja Branka Ivande - "Lea i Darija". Ovaj povijesni film s dramskim elementima (sudbina židovke Leje Deutsch) snimljen je u Zagrebu 2010. g.

       Izvrsna glumačka ekipa: Linda Begonja, Zrinka Cvitešić, Klara Naka, Tomy Zajec kao Lea i Darija, Dražen Čuček (Tito Strozzi), ali i hrvatski plesači i pjevači: Ana Herceg, Sanja Doležal i Marko Tolja dočarali su vrijeme početka Drugog svjetskog rata (1934.-1945.), te smo imali osjećaj da je vrijeme stalo. Redatelj je odlično dočarao neko drugo vrijeme, druge ljude, ali i slične teme koje danas susrećemo (politika i moć politike).

       Glazba Alphija Cabilja prekriva film te ga čini hollywoodskim jer majstor glazbe Cabiljo (poznat kao tvorac "Jalte, Jalte" svidio se osmašima kao i odraslima.

       Kostimografija (nisam zapamtila ime) i scenografija prikazuju modne trendove s kraja 30-ih i početka 40-ih godina 20. stoljeća.

       Svidjela mi se priča u kojoj je na poseban i istinit način opisan život židova u ne tako dalekoj prošlosti. Razmišljala sam i shvatila da nam je možda redatelj samo želio reći da će se povijest jednoga dana ponoviti. Savršeno je prikazan njihov težak život, problemi s kojima su se susreli, njihova upornost i pokušaji snalaženja. Prikazan nam je i talent jedne djevojčice, koji je zbog politike i meni zasad ne shvatljivih političkih razloga, morala na neki način zatajiti. Ne znam što su djeca skrivila i zašto su ona nosila uvijek najveći teret?! Čudno mi je to koliko djeca - budućnost države uvijek budu izdvojena i tada su se osjećala manje vrijedna. Pa, zar se ne bi mogli svi mi staviti u Leinu ulogu? Mogli bi i mi njezinim očima pogledati u svijet i stati na njezine noge.

        Dojmio me se jedan kadar - uvijek, pa i kada joj je bilo najteže, ona se nasmijala i tim lažnim osmijehom otjerala suze. Učinila mi se jakom djevojčicom. I sada shvaćam jer ona nije imala ni manje niti puno više godina od nas, ali jedino po čemu se razlikovalaje to da je morala odrasti - prije vremena.

       Prije nego sam pogledala film, pomislila sam kako to ne može biti tako dobar film kako je opisan, a ustvari je puno bolji! Oči nam ovoga puta otvara, prošlost, a ne sadašnjost. Ovaj bih film preporučila svima koji shvaćaju da je teško sada, ali da je bilo i težih vremena. Isto tako bih ga preporučila onima koji ne shvaćaju u kakvom vremenu žive, jer nikada i nisu bila vremena loša, nego je to bio čovjek.

Lara Matić, 8. razred


Film "Lea i Darija"

       Ovaj film režirao je Branko Ivanda. Film je snimljen prošle godine. Glavni glumci su: Zrinka Cvitešić, Vedran Živolić, Klara Naka, Tamy Zajec…
 
       Film govori o Lei, židovskoj djevojčici, koja živi u Zagrebu sa svojim roditeljima. Vrijeme je drugog svjetskog rata. Lea je zvijezda u kazalištu "Dječje carstvo". Nakon nekog vremena u Zagreb dolazi Darija. Darija je Njemica. Lea se sprijateljila s njom. Uskoro zajedno nastupaju. U Hrvatsku na vlast dolaze ustaše,a s njima i ustaški režim, te njihovi rasni zakoni. Ti zakoni nalažu da svi židovi na području, dokle seže njihova vlast, moraju nositi žuto platno sa slovom „Ž˝, prikvačeno za njihovu odjeću . To se odnosilo i na Leu i njezinu obitelj. U međuvremenu Darija odlazi u Berlin.
 
       Ustaški režim je zabranio Leino nastupanje u HNK-u u Zagrebu. Lein se život raspada na komadiće. Tu je i jedan mladić, Tadija. On je pripadnik ustaške organizacije i dodijeljen mu je stan Leinih roditelja. On im dopusti da ostanu dok se stanje  smiri. Nekoliko dana poslije stanje se pogorša i Tadija odluči oženiti Leu, da bi ju spasio od sigurnog pada, ali ne uspijeva.
 
       Lea i njezina obitelj odvedeni su u logor Auschwitz. Na putu onamo Lea umire u mislima da su svi zajedno, slobodni i da plešu i pjevaju, baš kao u kazalištu gdje je nastupala s Darijom. Darija je otišla u Berlin i preživjela.
 
      Ovo je jedan od boljih hrvatskih filmova (čak mogu reći, najbolji). Film je dobar zato što je realan, prikazuje što se zapravo događalo na našim prostorima za vrijeme drugog svjetskog rata, a ne samo u svijetu. Film mi se jako sviđa i da imam mogućnosti ocijeniti ga, dala bih mu čistu peticu.
Nikolina Jurković, 8. razred
 
 
 
 
Film "Lea i Darija"     
 
     Film Lea i Darija, redatelja Branka Ivande, koji je izašao 16. srpnja 2011.g., postao je popularan u kratkom vremenu.

     Glavne uloge tumače: Klara Naka (Lea Deutsch), Tamy Zajec (Darija Gasteiger), Zrinka Cvitešić (Ivka Deutsch). Film govori o dvjema prijateljicama, Lei i Dariji, koje usprkos svim nedaćama koje je drugi svjetski rat donio, ostaju najbolje prijateljice. Lea je židovska djevojčica, koja je u tom trenutku na vrhuncu slave zbog svoga pjevanja i plesanja. Darija je Njemica, predivno pjeva i pleše, ali nije toliko popularna kao Lea. Njih dvije zajedno nastupaju u mjuziklu „Čudo od djeteta“. Kada rat dođe u Europu, Lea, pošto je židovka, mora napustiti školu, prestati nastupiti s Darijom i mora nositi oznaku "Ž" na svojoj odjeći. Darija je i u to vrijeme bila uz nju, ali sudbina ih je ubrzo razdvojila. 

      Lea, njena majka Ivka i brat Saša morali su otići u Auschwitz, a Darija je s roditeljima pobjegla u Berlin. Na putu u Auschwitz Lea je umrla, a Darija je ostala živa te dan danas živi u Innsbrucku.

      Film mi je odličan i jako mi se svidio. Nekako sam, gledajući film, bolje razumjela drugi svjetski rat i što su sve ljudi morali proživljavati.

      Definitivno bih preporučila svima da pogledaju ovaj film, jer nosi snažnu poruku, a to je da su iskrena i prava prijateljstva jača od svega.

      Usprkos tome što su svi oni ljudi bili na putu za koncentracijski logor Auschwitz, gdje će biti ubijeni ili mučeni, oni su bili sretni, i pjevali su, jer će kad tamo dođu, na neki način biti slobodni, od svega.

Ana Penc, 8. razred

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju